Legende su najljepše nematerijalno blago jednog naroda koje se ostavlja u nasljeđe budućim generacijama. One se moraju čuvati, njegovati, prenositi i pripovijedati kako bi ostale zapamćene i utisnute u svijest ljudi koji vole i cijene svoju prošlost, svoje pretke, svoje podrijetlo. One su svjedoci o postojanju jednoga naroda. 

Hrvatska se može ponositi pravim bogatstvom kada su u pitanju legende. Volim ih čitati, istraživati i otkrivati. Kada saznam za neku legendu, razveselim se kao da sam pronašla dragulj. Legende i jesu dragulji koji pripovijedaju o našoj prošlosti. Nikada se ne mogu dovoljno nadiviti njihovoj raznolikosti, brojnosti i čudesnosti.  Ovdje vam donosim tri legende hrvatskoga naroda koje su meni posebno drage.

Legenda o dolasku Hrvata

Ovu legendu malo tko ne poznaje.
Slavenska plemena koja su živjela u močvarnim nizinama podno Karpata došla su na područje današnje hrvatske domovine pod vodstvom petero braće i dvije sestre.
U 7. stoljeću Klukas, Kosenjec, Muhlo, Lobel, Tuga i Buga predvođeni bratom Hrvatom došli su do Jadranskog mora i oduševljeni njegovom ljepotom odlučili su se tu nastaniti zauvijek. Sedmero braće i sestara predstavlja sedam plemena u Hrvata, a svi zajedno dobili su ime po najstarijemu bratu i svom predvodniku Hrvatu. Prema legendi zemlja im je bila velika i snažna, a protezala se od rijeke Soče u Istri do rijeke Bojane na jugu.

Legenda o nastanku hrvatskog grba

Neki povjesničari zastupaju teoriju da su Hrvati došli seobom naroda iz Perzije. Postojalo je perzijsko pleme imena Harvati, pa se pretpostavlja da je od tog imena nastao naziv naroda Hrvati. Kod tog perzijskog plemena pronašli su ornamente koji sliče šahovskim pločama i hrvatskog grbu. No, da Hrvati  imaju perzijsko podrijetlo samo su pretpostavke.

Legenda o nastanku hrvatskog grba kazuje drugačiju i jako zanimljivu priču, a za nastanak grba zaslužan je hrvatski kralj iz dinastije Trpimirovića – kralj Stjepan Držislav. Kralj je ratovao s Mlečanima koji su željeli osvojiti prelijepu hrvatsku obalu. U jednom od ratova zarobili su ga i kralj je završio u mletačkom ropstvu. Bio je bačen u zatvor u Veneciji. Do mletačkog dužda Petra II. Orsela došla je priča kako kralj Stjepan Držislav drži slavu u igranju šaha – pričalo se da je izvrstan šahist. Dužd je odmah došao na ideju! Uputio mu je poziv na igranje šaha i ponudio uvjet: ako ga u tri partije šaha pobjedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju. Mudri kralj odmah je pristao! Zaigrali su šah, trajalo je dugo, dugo…ali hrvatski kralj odnio je pobjedu u sve tri partije. 

Došavši kući, u znak zahvalnosti što je slobodan i što ima svoju zemlju, uzeo je šahovsku ploču za grb svoga naroda. I tako je ostalo do danas.

Kraljica Hrvata – legenda o prijenosu Nazaretske kućice na Trsat

Zaštitnikom hrvatskog naroda smatra se sveti Josip. Na Hrvatskom saboru 1687. donesena je odluka da sveti Josip bude nebeski zaštitnik Hrvata. No, uz svetog Josipa, Bogorodica Marija ima posebno mjesto u hrvatskom narodu. Povijest kaže da su prvi hrvatski knezovi i kraljevi posebno štovali Bogorodicu. Kasnije ju je hrvatski narod prozvao i Kraljicom Hrvata. U Hrvatskoj postoje brojna svetišta posvećena Djevici Mariji, ali i brojne marijanske legende.  Jedna od najstarijih crkvenih legendi u Hrvata koja je vezana za štovanje Bogorodice je ona o prijenosu Nazaretske kućice u Trsat.

Nazaretska je kućica sobica u kojoj je boravila Marija i u kojoj joj je Anđeo Gospodnji navijestio da će roditi sina Božjeg – Isusa. O tom događaju postoje zapisi.

Legenda kaže da su kućicu prenijeli sami anđeli, a Trsaćani su ju zapazili kad su pošli u sječu drva davne 1291. godine. Kuća bez temelja koju nitko prije nije vidio iznenadila je mještane. U kućici su pronađena vjerska obilježja. Odmah su otišli svom župniku. 

Don Aleksandar im je ispripovijedao kako je usnio san u kojem mu je objavljeno da je to prava Nazaretska kućica. Kućica je iznenada nestala 1294. godine te se pojavila u Lorretu gdje je i dan danas. Trsaćani su dugo žalovali za kućicom, ali kasnije su to prihvatili kao Njezinu volju i na tom mjestu podigli svetište – najstarije Marijino svetište u Hrvata. 

Legende su male baklje na zidinama prošlosti koje osvjetljavaju put spoznavanja sebe i svojega naroda. 

Pišite mi ukoliko imate neka pitanja vezana uz knjige, bajke, čitanje ili pripovijedanje. Rado ću odgovoriti. Pišite i ako i vi znate neku hrvatsku legendu.