Ovaj je blog namijenjen svima koji u nekom trenutku života trebaju čaroliju pričanja priča odnosno čaroliju umijeća pripovijedanja.

Pripovijedanje može biti izvrstan alat kada trebate pozornost vaše publike bilo da radite u školi, bavite se prodajom, organizacijom, radite na radiju, televiziji, u turizmu ili jednostavno želite utješiti ili ohrabriti svoje dijete ili nekog drugog člana svoje obitelji.

Na početku svog pripovjedačkoga puta uvijek sam razdvajala program pripovijedanja od stručnog predavanja o pripovijedanju. Pripovijedati priče i govoriti o pripovijedanju nije isto. No, u jednom trenutku potaknuta mentorom na edukaciji Prezentacijske vještine pripovijedanje priče počela sam primjenjivati na svim svojim javnim izlaganjima i stručnim predavanjima. Svaki put kada bih počela predavanje sa željela bih vam ispričati priču,  nešto bi se čudesno stvorilo u atmosferi. Između publike i mene stvorila bi se neka drugačija povezanost i moja predavanja dobila bi skroz novu dimenziju. 

Pripovijedanje je umijeće i vještina koja se unapređuje radom na sebi, istraživanjem novih mogućnosti, propitivanjem metoda, ali ne trebate biti profesionalac da biste ponekad priču unijeli u svoj život. 

Jedan istaknuti američki pripovjedač rekao je kako je svaka situacija jedinstvena i ne postoji jedini i pravi način kako pripovijedati priču. 

Svaki pripovjedač mora pronaći svoj stil, svoju energiju i put do srca svoje publike. 

No, dva zlatna pravila mogu vas usmjeriti i pomoći u tome. Oba pravila čula sam od nekoliko vrhunskih pripovjedača, a iskustvo nastupa potvrdilo mi je da je to zaista tako pa sam ih nazvala svojim zlatnim pravila. Vi ćete primjenjujući pripovijedanje i stjecanjem svojeg iskustva možda nešto drugo proglasiti svojim zlatnim pravilima. 

1. PRAVILO PRIPOVIJEDANJA: BITI TAMO

Kada pripovijedate priču, uvijek morate biti tamo. To podrazumijeva apsolutnu prisutnost u sada. To sada je jedinstveni trenutak pripovijedanja priče u kojem morate biti prisutni intelektualno i emocionalno imajući na umu sve potrebe danog trenutka. Istovremeno osjećati publiku i biti u priči – vidjeti slike, boje, osjećati okuse i mirise. Ući u priču i druge povesti sa sobom. 

Može se dogoditi da odjednom shvatite kako ste neki dio priče preskočili pa se u mislima stalno vraćate na taj dio i u sebi se brinete zbog toga, dok istovremeno dalje pripovijedate, a zapravo više niste prisutni jer se zadržavate na svome propustu. Netko u publici može biti jako ozbiljan i možete osjećati nelagodu dok vas gleda i sluša pa u mislima se stalno vraćate na tu osobu i ne možete potpuno emocionalno posvetiti se pripovijedanju. U tom trenutku sebe morate vratiti na put. Uzmimo za pripovijedanje metaforu vlaka. Vi vlak držite na tračnicama i vi upravljate njime. Vi kreirate događaj i sjetite se da budete tamo.

2. PRAVILO PRIPOVIJEDANJA:  POKAŽITE PRIČU

Show me the story česta je rečenica jedne poznate svjetske pripovjedačice. Pokaži mi priču. Ne samo ispričati već pokazati. To znači svojim gestama, tonom glasa i pokretima probuditi slike u slušateljima. Promisliti o značenjima priče i onda pronaći svoj jedinstven način na koji ćete ta značenja prenijeti svojim slušateljima. Ovo drugo pravilo potrebno je vježbati tj. drugo pravilo podrazumijeva buđenje pripovjedača koji spava u svakome od nas. To se radi vježbama. Kroz radionice pripovijedanja možete unaprijediti svoje pripovjedačke vještine, ali već i slušanjem dobrih pripovjedača možete puno naučiti. 

Uz ova dva zlatna pravila, završit ću citatom Brene Brown:

Pripovijedajte priče cijelim svojim srcem!

i pitanjem za vas: primjenjujete li pripovijedanje u svom radu i imate li vi neka svoja zlatna pravila? 

Ukoliko vi imate pitanja za mene o pripovijedanju, bajkama, pričama, knjigama, slobodno pišite. Rado ću odgovoriti.