KOMPETENCIJE PRIPOVJEDAČA
Umijeće pripovijedanja priča postalo je dijelom mnogih zanimanja, a osobito se populariziralo u Hrvatskoj zadnjih desetak godina pod izrazom storytelling (storytelling radionice, storytelling događaj, storytelling u turizmu). Osobno više volim upotrebljavati i uvijek dajem prednost hrvatskom izrazu: umijeće pripovijedanja priča. Za razliku od anglizma storytelling, samim izgovaranjem riječi umijeće i pripovijedanje osjećam puninu izgovora i toplinu riječi što u svojoj biti pripovijedanje i jest – topla nit koja povezuje ljude.
Vraćamo se onome što je prvo bilo na početku – riječi. Od priča smo satkani, u svakome od nas spava pripovjedač koji se s vremena na vrijeme probudi. Profesionalni pripovjedač mora posjedovati određene kompetencije, ali i svatko tko u svom zanimanju primijenjuje pripovijedanje priča treba imati određene sposobnosti i pripovjedačke vještine kako bi došao do srca svoje publike, probudio osjećaje i znatiželju svakog slušatelja.
Što je kompetencija?
No, prvo definirajmo što je to kompetencija.
Postoji nekoliko definicija o tome što je to kompetencija. Jedna od definicija glasi: Kompetencija je skup karakteristika i vještina koje omogućuju i poboljšavaju učinkovitost i uspješnost nekog posla. Prvi put izraz kompetencija pojavio se u stručnom članku američkog psihologa Roberta W.Whitea 1950. godine.
Prema Rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića kompetencija je priznata stručnost, sposobnost kojom tko raspolaže, mjerodavnost. Prema nekih izvorima jednostavna definicija je : kompetencija je sposobnost pojedinca da kvalitetno obavi neku aktivnost. Kompetencija je spoj znanja, vještina i stavova.
Kompetencije pripovjedača
U davno doba pripovijedanje je bio jedini oblik zabave, ali i pouke i obrazovanja jer većina ljudi tada još nije znala pisati i čitati. Priče su se pripovijedale na dvorovima, u zelenim zamcima, uz vatru, svjetlost svijeća i predenje vune. Pripovjedač je postojao prije nego što se razvilo kazalište i imao je važnu ulogu, toliko važnu da je smatran čuvarom mudrosti.
“Pripovjedač nije mogao biti bilo tko, morao je imati određen talent i svladati umijeće kako bi stekao vještinu pripovijedanja. Dobri pripovjedači bili su radosno dočekivani i slavljeni poput junaka. Kada pričamo priču, mi postajemo pripovjedači.” Vladimira Velički
Ovdje ću izdvojiti nekoliko važnih kompetencija za koje smatram da bi ih svaki kvalitetan pripovjedač morao posjedovati:
- Samodisciplina
- Analitički um ( rad na priči/bajci, na slikama i simbolima, na značenjima)
- Sposobnost vođenja i upravljanja pripovjedačkim događajem
- Komunikativnost
- Svjesnost svojih manjkavosti (samokritičnost i spremnost na rad kako bi poboljšao sebe)
- Kreativnost
- Fleksibilnost
- Osobine dobrog govornika (uvažavanje vrednota govorenog jezika)
Kompetencije se stječu proširivanjem svoga znanja i neprestanim učenjem te radom na svojim vještinama kroz vježbanje i iskustvo nastupa. O važnosti iskustva možete više pročitati u jednom od mojih prethodnih blogova na sljedećoj poveznici:
https://bajkopricalica.com/2020/05/13/iskustvo-pripovijedanja-najbolji-ucitelj/
Pišite mi ukoliko imate neka pitanja vezana uz knjige, bajke, čitanje ili pripovijedanje. Rado ću odgovoriti.