Moje iskustvo
Tako počinje – hrabrošću da napraviš prvi korak, a onda počinje učenje: usavršavanje govora, izražavanja, držanja, proširivanje znanja o bajkama i pričama, puno čitanja i istraživanja. Nikada ne može biti savršeno i ne treba biti, to sigurno znam. Ali uvijek, baš uvijek treba dati najbolje od sebe.
Prije nekoliko dana na Facebooku izašla je uspomena mog prvog pripovijedanja i kratak osvrt koji sam napisala prošle godine vezano uz taj, za mene, čaroban događaj. Ta objava inspirirala me napisati ovaj blog sa željom da vas potaknem i pomognem ako razmišljate o tome da ispripovijedate svoju prvu priču.
Na početku pripovjedačkoga puta imala sam samo ideju, entuzijazam i želju dijeliti priče i bajke s drugima, a sada nakon više od jedanaest godina učenja, istraživanja, rada, vježbe i nastupa imam mnogo više: nova poznanstva, izvrsne kolegice pripovjedačice, pomagače, suradnike, uspomene na divna putovanja, nove planove i projekte, ali i potrebu podijeliti znanje i prenijeti svoje iskustvo svima onima koji u svojim zanimanjima mogu i žele primjeniti pripovijedanje i kojima pričanje priča može biti koristan saveznik u ostvarenju ciljeva.
Moj prvi pripovjedački događaj zbio se pokraj rijeke Save, u vrtu okupanom mirisom ruža Caffe bara Mollinarija u Slavonskom Brodu. Bio je tu mali krug publike, a tada najveći, tu su bili moji prijatelji i poznanici. Tada još puno toga nisam znala, ali vodila sam se osjećajem za prostor, osjećam za ljude koji me slušaju i pričama koje ću ispripovijedati. Bilo je početničkih nespretnosti, ali to sam prihvatila kao putokaz koji će me usmjeriti za dalje. Najbolje lekcije naučimo iskustvom.
Otkuda početi?
Kada smo na samom početku, možemo biti zbunjeni i pitati se: otkuda početi? Prije svega, vrlo je važno znati zašto želite pripovijedati i odgovoriti sebi na pitanje: u kojem kontekstu i s kojom namjerom želim pripovijedati? Kada to definirate, možete prijeći na sljedeća tri koraka, a to su:
- Odabir publike i mjesta
- Odabir priče
- Priprema
Publika i mjesto
Publika i mjesto izvedbe dva su vrlo važna elementa.
Da biste lakše zamislili i organizirali događaj, potrebno je znati tko je vaša publika. Djeca ili odrasli? Ako su djeca, koji uzrast? Ako su odrasli, koja je njihova okvirna dob? Je li publika mješovita? Kada odgovorite na ta pitanja, možete bolje odrediti što svojoj publici želite poručiti i koje osjećaje želite u njima probuditi.
Mjesto je izuzetno važno jer o njemu uvelike ovisi ugođaj pripovijedanja. Je li to u zatvorenome prostoru ili na otvorenome? U razredu? Je li to na nekoj konferenciji gdje ćete držati predavanje i gdje će vam priča poslužiti kao medij da se povežete sa svojom publikom ili na nekom izletu?
Kada znate tko i gdje, možete pristupiti odabiru bajke/priče.
Odabir priče
Odabrati priču nije lak zadatak. Zahtjeva traganje, osobito kada ste početnik. Profesionalni pripovjedači kroz svoje pripovjedačko putovanje i iskustvo, stekli su veliki repertoar, široku lepezu bajki i priča iz raznih dijelova svijeta i vrlo brzo mogu se sjetiti priče koje su pohranili u svoje pamćenje, te brzo znaju za kojom knjigom posegnuti i uzeti priču koja im treba u određenom trenutku. To je dio posla. Traganje može potrajati i nekoliko dana, ali odabir mora ispuniti dva uvjeta. Prvo, vama se ta priča mora svidjeti. Morate osjetiti uzbuđenje i radost već pri samoj pomisli da ju pripovijedate i dijelite s drugima, morate ju osjećati u sebi. To ćete vrlo lako prepoznati. Nakon što pretražite nekoliko zbirki, osjetit ćete u sebi da je to ta vaša priča, priča koja želi biti ispričana baš od vas. Drugi uvjet je da ta priča odgovara na već gore postavljeno pitanje: može li ona u vašoj publici probuditi osjećaje koje želite da publika osjeti i može li poručiti upravo ono što im želite prenijeti?
Ali postoji i odabir koji ne zahtjeva traganje u knjigama, već u nama samima, a to je pričanje svoje osobne priče. U tom slučaju prisjetite se događaja koji je utjecao na vas, na vaš život, oživite slike sjećanjem i zapišite natuknice.
Priprema
Pripovijedanje zahtjeva pripremu. Profesionalni pripovjedači to rade kroz razne metode, a i imaju svoje rituale pripreme i neposredno prije samog nastupa. Dio tih priprema je vrlo individualna stvar i razlikuje se od pripovjedača do pripovjedača. Kada držim predavanja i radionice o umijeću pripovijedanja, ovo je zaista dio kojemu posvećujem puno vremena i najbolje se uči na radionici kada vas mogu voditi korak po korak.
No, evo mali savjet: da biste priču lakše zapamtili pročitajte ju tri-četiri puta naglas, osigurajte si mir i koncentrirano ju čitajte. Nakon toga predočite si događaje. Skicirajte ih u nekoliko jednostavnih sličica, a potom ih jednostavno prepričajte. Zamolite nekoga u obitelji ili prijatelja da vas sasluša i kaže vam svoj dojam.
Ali najvažnije je…
Najvažnije je shvatiti da je priča važna, važnija od pripovjedača. Priču je potrebno staviti na prvo mjesto i razumjeti da je pripovijedanje dijeljenje. Dijeljenje lijepog trenutka, osjećaja, značenja i priče. Fokus treba staviti na priču i publiku, te se ne opterećivati da to bude savršeno. Samo biti prirodan i svoj, tada će priča biti ispripovijedana baš onako kako treba biti.
Sretno u prvom pripovijedanju!
Pišite mi ukoliko imate neka pitanja vezana uz knjige, bajke, čitanje ili pripovijedanje. Rado ću odgovoriti.