“Nevjerojatna je slučajnost što smo brat i ja upoznali ovu ženu.”
Wilhelm Grimm
U 19. stoljeću dvojica braće Jacob i Wilhelm Grimm skupljali su priče koje su putovale usmenom predajom. Zabilježili su brojne njemačke i europske priče i bajke. Mnoge od njih ispripovijedala im je Dortchen Wild (kasnije Wilhelmova supruga), a neke su čuli i zapisali od obiteljskih prijatelja Jeannette i Amalie Hassenpflug.
No, jedna Bajkovita žena (eng. Fairytale woman), kako su ju tada zvali, bila im je čudesno otkriće davne 1813. godine.
Na današnji dan, 8. studenoga 1755. nedaleko od njemačkog grada Kassela rodila se Katharina Dorothea Pierson. Njezin otac bio je ugostitelj, a odrastajući Dorothea je skupila brojne priče, bajke i legende od gostiju koji su dolazili u tavernu njezinog oca. Udala se za krojača Nikolausa Viehmanna 1777. godine, a nakon njegove smrti morala se pobrinuti za svoje sedmero djece i sebe prodajući proizvode iz svog vrta na lokalnoj tržnici.
Upoznala se s braćom Grimm 1813. godine i ispripovijedala im više od četrdeset priča i varijacija. Njezini preci bili su hugenoti (francuski protestanti), pa se mnoge njezine priče temelje na francuskim bajkama.
Braća su bila posebno impresionirana time što je ova vrsna njemačka pripovjedačica mogla iznova i iznova pripovijedati svoje priče, a da ne bi promijenila ni riječ. Imala je nevjerojatnu sposobnost pamćenja, a prema zapisima braće Grimm bajke je pripovijedala zamišljeno, sigurno, s velikim žarom i nevjerojatnim uživanjem. Zvali su ju Bajkovita žena.
Njezin portret naslikao je brat Jacoba i Wilhelma, Ludwig Emil Grimm koji je bio njemački slikar i profesor umjetnosti. Portret se 1840. godine našao za naslovnicu četvrtog izdanja drugog sveska skupljenih priča i bajki.
Većina priča i bajki čiji je izvor ova pripovjedačica bile su objavljene upravo u drugom svesku sakupljenih Priča i bajki braće Grimm.
Neke od poznatijih su Vjerni Ivan, Dvanaestero braće, Tri pera, Vrag s tri zlatne vlasi, Guščarica, Vrag i njegova baka…
Danas, u dijelu grada Kassela u kojemu je živjela Dorothea Viehmann, park i osnovna škola nose ime u čast ove pripovjedačice, a 2009. godine podignut je i njezin spomenik.
Zahvaljujući talentiranim pripovjedačicama i pripovjedačima diljem svijeta, mnoge bajke i priče sačuvane su od zaborava, a sakupljači su zapisujući to neprocjenjivo blago svjetskog folklora, učinili ih svevremenskima.
“Većina ljudi zamišlja braću kao starije muškarce u srednjovjekovnim kostimima, koji putuju po selu tražeći priče od starica savijenih nad kotačima ili od smežuranih pastira koji čuvaju svoja stada. Istina je da su to bili mladići u dvadesetima, koji su živjeli u isto vrijeme kad i Jane Austen i lord Byron. ”
Kate Forsyth