“Nije teško zaboraviti koliko su priče tajnovite i moćne. One svoj posao obavljaju u tišini i skrovitosti. Marljivo rade sa svim nutarnjim materijalima uma i sebstva. I mijenjajući vas, postaju dio vas.” 

Ben Okri

Uvijek se s radošću prisjećam svojih početaka i otkrivanja svijeta pripovijedanja, bajki i priča. Na jednom od prvih seminara koje sam pohađala kako bih razvijala vještinu pripovijedanja, voditeljica i profesionalna pripovjedačica izrekla je jednu rečenicu koji pamtim i danas: Kada god bi mi bilo teško u životu, uzela bih knjigu i čitala bajke.

Mnogi ljudi još uvijek ne poznaju istinski svijet narodnih bajki i priča i imaju uvjerenje da su bajke tekstovi sa sladunjavom notom i predvidivog sretnog svršetka namijenjeni djeci, dok drugi pak drže do toga da su odviše okrutne i teške. No ni jedno, ni drugo nije istina. Svijet simolike tako je dubok, a izvorne narodne bajke i priče pune su istina, odgovora, starog znanja i mudrosti. Zrcalo su života i mogu nam dati ohrabrenje i poticaj da se suočimo sa životnim poteškoćama i premostimo prepreke koje nam se nađu na putu.

U ovom blogu osvrnut ću se na ljekovitost na tri razine: ljekovitost pripovijedanja i uporište u tome u znanosti, što su terapeutske priče te zašto je dobro ponekad  pričati naše osobne priče.

Ljekovitost pripovijedanja

Kada gledamo sa znanstvene strane, studije su pokazale da kada slušamo dobru, napetu i uzbudljivu priču u nama se oslobađaju određeni hormoni i neuroprijenosnici. Vrstan pripovjedač koji svojim nastupom umije plijeniti pažnju svojim govorom i pričom, u ljudima pokreće tzv. anđeoski koktel. 

To je u svom TEDx govoru pojasnio autor i govornik David JP Philiphs. Tri hormona čine anđeoski koktel: dopamin, endorfin i oksitocin. Ti  hormoni poznatiji kao hormoni sreće čine nas motiviranima, fokusiranima i empatičnima, a uz to nježnijima, kretivnijima i opuštenijima. 

Kada sam radila u školi kao učiteljica, kad god bi se pojavila prilika okupila bih dječicu u krug i pripovijedala im priče. Kroz nekoliko tjedana primijetila sam pozitivne učinke u njihovom ponašanju: djeca su postala povezanija, koncentriranija i osjećajnija jedni prema drugima. 

Sve priče imaju terapeutski ili ozdravljujući potencijal. Ako je neka priča smiješna, smijeh može djelovati ozdravljujuće. Ako tjera na plač, suze mogu iscjeljivati.

S.Perrow

No, postoji i posebna kategorija priča koju  nazivamo terapeutske priče.

Što su terapeutske priče?

Godine 2012. pohađala sam seminar “Priče koje razdanjuju noć – terapeutska moć priče” u organizaciji Instituta za waldorfsku pedagogiju. Seminar je vodila svjetski poznata australska profesorica i pripovjedačica Susan Perrow. Ona je diljem svijeta poznata kao doktorica koja liječi pričama. Tu sam se upoznala sa specifičnim pričama koje mogu djelovati ljekovito u specifičnim situacijama tako da se terapeutske priče opisuju kao priče koje pomažu vratiti izgubljenu ravnotežu ili osjećaj cjelovitosti u određenom ponašanju ili određenoj situaciji, a ključni sastojak u njima je upotreba metafore. Takve priče najbolje se mogu primijeniti u radu s djecu. 

Ako se želite upoznati s ovom vrstom priča, toplo preporučam knjigu Susan Perrow Bajke i priče za laku noć – terapeutske priče za djecu.

Zašto ponekad pričati osobne priče?

Svaki čovjek u sebi nosi nebrojeno puno priča, a vrlo često nije ih svjestan. Svaki događaj, prepreka, iskustvo koje je prošao, trauma koju je proživio – priča je koju nosi duboko u sebi. Ljude treba ohrabrivati da osvijeste svoje priče i podijele ih s drugima. Na taj način, pričajući svoje osobne priče, pomažemo i iscjeljujemo prvenstveno sebe, da sav taj teret teško proživljenih iskustava izađe iz nas, ali i nekome drugome naša priča može biti putokaz i dati mu odgovor koji mu je potreban. No čak i ako nismo dovoljno hrabri dijeliti osobne priče s drugima, tu su uvijek olovka i papir. Trebamo samo početi pisati i taj tok misli pretočiti na papir bez odizanja olovke sve dok naša priča ne izađe iz nas. Tako zabilježena na papiru uvijek nam može biti malo svjetlo i podsjetnik da nas je ono što smo prošli učinilo jačima i mudrijima. 

Ovo je tek mali dio duboke i važne teme. O ljekovitosti bajki i priča imalo bi se još mnogo toga za napisati i pripovijedati, no više bih voljela odgovoriti vam na konkretno pitanje kada je u pitanju ljekovitost pričama. Stoga, pišite mi. 

I ako imate bilo kakvo pitanje vezano uz knjige, pripovijedanje, bajke ili priče, pišite mi. Rado ću odgovoriti.