STORYTELLING U MUZEJU

Što uistinu znači pričati priče?

Živimo u digitalnoj eri punoj informacija i užurbanosti, a kako u prostranstvu tih informacija istaknuti se, biti zapamćen i trajno utisnut u sjećanje više nije tajna. Ona je otkrivena u čarobnoj riječi storytelling i sve češće možete čuti izraz: važno je pričati priče.

No kada nešto iznova i iznova uporno ponavljamo to vrlo često postane obična fraza. Dubina značenja se istroši i više ne nosi snagu smisla kojeg je ta riječ ili rečenica vrijedna. Tako je to i sa storytellingom odnosno s pripovijedanjem priča.

Storytelling u turizmu, storytelling u biznisu, storytelling u nastavi, digitalni storytelling, storytelling uvijek i svugdje, pričajte priče savjet je današnjeg doba.

No što uistinu znači pričati priče? Kako ispričati dobru priču koja će se pamtiti dugo i ne samo pamtiti već i djelovati na onoga koji ju sluša?

Kao profesionalna pripovjedačica putujem i pripovijedam, dijelim priče sa publikom i uživam u procesu – od odabira i memoriranja priče/bajke do izvedbe i druženja sa publikom. No među dražim projektima su mi oni kada je potrebno istraživati i kada dolazimo do primijenjenog pripovijedanja – kako primijeniti priče i pripovijedanje u određenom području bilo da se radi o kulturi, odgoju, obrazovanju i sl.

Kako imam priliku raditi na zanimljivim projektima, uvijek se oduševim kada vidim što priča može postići ako je ispričana na kreativan i zanimljiv način. Kada slušamo priče, proživljavamo nečije iskustvo i u nama se budi suosjećanje, spoznavanje smisla života i onog djelića svijeta koji nas okružuje, bude se naši osjeti, učimo na iskustvima naših prethodnika.

U ovom blogu željela bih vam prenijeti iskustvo primijenjenog pripovijedanja u muzejima.

Storytelling u muzeju

Nije li divno što se u riječi muzej skriva značenje prema grčkom izrazu koji označava sjedište muza? Znamo da je prema grčkoj mitologiji muza devet i da su zaštitnice umjetnosti i znanosti. U prenesenom značenju muza označava onoga koji nadahnjuje umjetnike. Muzeji su tu da nas nadahnjuju, daruju nam inspiraciju da i sami nešto stvorimo, promijenimo i primijenimo.

U davno doba, na samom početku svoga postojanja muzeji su bili sastajalište umjetnika i znanstvenika, a kasnije su postali zgrade u kojima se pohranjuju i čuvaju predmeti. U muzej se išlo vidjeti izložene predmete i obići postav te saznati pokoju činjenicu.

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća dolazi do velike promjene – digitalizacije muzeja, implementacije storytellinga te zgrade muzeja postaju ono što su nekoć na početku bile – sastajalište. Sve se više ljudi okuplja oko edukativnih sadržaja i radionica koje muzeji nude te oko priča koje su se ondje počele pripovijedati.

Nedavno sam pročitala predivnu rečenicu koju je izrekla Leslie Bedford:

“Muzeji su pripovjedači. Oni postoje jer je nekoć davno jedna osoba ili grupa ljudi vjerovala da postoji priča vrijedna pripovijedanja, iznova i iznova za generacije koje dolaze.”

Storytelling se u muzeju može primijeniti na toliko puno načina, a sve ovisi o kreativnosti ljudi i želji da se priča ispriča. Neki načini su: istraživanje i zapisivanje priča koje se kriju iza eksponata koji su izloženi, pripovijedanje o ljudima koji su ih stvorili ili pronašli, uključivanje profesionalnih pripovjedača u postav, organiziranje programa pripovijedanja priča za djecu i odrasle vezanih uz određena povijesna razdoblja i predmete, provedba radionica pisanja priča na temu postava, osmišljavanje priča i pripovijedanje kroz digitalizaciju muzeja, stvaranje priča na temu postava ili izloženog predmeta…

Primjer iz prakse:

1. Projekt “Galerokaz”

Od siječnja do lipnja 2019. godine u okviru projekta sufinanciranog od strane EU Galerokaz-implementacija pripovjedačkih i lutkarskih vještina u muzejsku edukaciju, u Galeriji Ružić, održala sam suautorsku radionicu “Moć pripovijedanja u muzejskom okruženju” namijenjenu djeci razredne nastave s ciljem upoznavanja galerije, istraživanjem eksponata i otkrivanjem priča koje se kriju iza njih. Uz sve to razvijali smo govorne i pisane pripovjedačke vještine u muzejskom okruženju.

Kao rezultat šestomjesečnog rada proizašla je knjižica s pričama koje su učenici osmislili na temu postava, ali i ilustracijama inspiriranima upravo muzejskim izlošcima, koju možete pogledati ovdje.

No najljepši rezultat ove radionice bilo je dječje zadovoljstvo boravka u galeriji, sreća zbog kreativnog druženja i upoznavanja skulptura kroz priče koje su osmišljavali.

2. Digitalni audio i video vodič S vilama kroz muzej

Muzej Cetinske krajine svojim pomnim promišljanjem kako približiti muzej posjetitelju, pravi je primjer što se sve može osmisliti i kreirati kada je posjetitelj stavljen u središte kreiranja i kada je cilj ostaviti duboki utisak u sjećanje i doživljaj za pamćenje kod svakog putnika koji slučajno ili namjerno svrati u muzej. S ovim muzejom imala sam priliku surađivati na projektu S vilama kroz muzej te upoznati baštinu cetinskog kraja.

Vjerovanja u vile i svjedočanstva ljudi koji su doživjeli svoj susret s ovim fantastičnim bićima dio je narodne predaje ovog kraja i ovdje vile imaju posebno mjesto pa se i cijela priča oko dizajniranja postava razvila na temu vila i slavenskih vjerovanja.

Postav je redizajniran i tematski podijeljen na četiri sobe. Na početku obilaska posjetitelj preuzima na svom mobitelu ili tabletu digitalnu aplik

aciju koja je zapravo audio i video vodič kroz muzej. Priča je osmišljena na način da posjetitelja kroz postav vode četiri vile Kosinka, Dinara, Gala i Lisa. Osim što vile potiču posjetitelja na interaktivnost, od njega se očekuje pozorno slušanje i praćenje sadržaja. Koliko je posjetitelj bio pažljiv, vile provjeravaju kroz pitanja koja mu postavljaju prilikom prelaska iz jedne sobe u drugu. Za svaki točan odgovor posjetitelj dobiva jednu vilinsku suzu koju skuplja u virtualnu vučiju (dalm.vučija -plosnata bačva za vodu koja se nosi na leđima). Kad posjetitelj skupi sve vilinske suze, za nagradu ga na kraju obilaska čeka bajka inspirirana narodnom predajom ovog kraja Tajna vilinskih suza u interpretaciji profesionalne pripovjedačice (u ovom slučaju mene) . Pripovijedanje bajke sada je dio stalnog postava.

 

Muzeji kao čuvari priča

Na muzeje se često gleda kao na ustanove koje tek prikupljaju i čuvaju predmete uz mogućnost obilaska, gledanja eksponata i saznavanja čistih činjenica, no zapravo muzeji su mnogo više. Oni su puni priča koje nam prenose iskustva ljudi iz prošlosti. Muzeji su mostovi koji povezuju prošlost i budućnost dok hodamo u sadašnjosti. Čuvari su priča koje treba otkrivati, a uz određen odabir načina kako te priče ispričati, približiti i zauvijek prenijeti posjetiteljima mogu biti mjesto nezaboravnog doživljaja gdje ljudi pronalaze smisao i razumijevanje života i svijeta.