Nakon nastupa jednog svjetskog pripovjedača, publika je snažno pljeskala i nije mu dala napustiti pozornicu. Poslije su ga prozvali majstorom (master storyteller). Jedan novinar upitao ga je što on misli o tome, a poznati pripovjedač, skromno ili mudro, odgovorio je: “Majstor pripovjedač stariji je dvadeset godina od mene. A za dvadeset godina opet ću vam odgovoriti isto.”
Pripovijedanje je kulturni događaj i društvena umjetnost. Svaki put kada izgovorite riječi: bilo jednom davno… ulazite u začaran svijet priča, ali i dugu tradiciju pripovjedača. Biti profesionalni pripovjedač, živjeti od pripovijedanja, uranjati u simbole i značenja, putovati i istraživati priče, razumjeti ljude i okruženje, prepoznati svoju publiku i dati im baš onu priču koja im je potrebna, odgovornost je i poziv pun izazova, ali i trenutka koji nam daruju spoznaju duhovnog putovanja, rasta, stalnog usavršavanja i rada na svojim vještinama.
Profesionalan pripovjedač ne može biti svatko. Svi smo za nešto rođeni i imamo dar s kojim smo došli na svijet. To je posao iznad posla. Poziv kojemu je posvećena nekolicina ljudi, a ljudi koji slušaju vrlo lako će prepoznati Pripovjedača među pripovjedačima, baš kao u uvodnoj priči, jer rijetki umiju ostaviti duboki trag u publici koji dugo traje.
Ali svatko može u svoj život i svakodnevicu unijeti pripovijedanje kako bi obogatio svoj život ili prenio određenu poruku što je ujedno i vrlo korisno jer dugoročno pamtimo priče, a ne činjenice. Primjena pripovijedanja priča u radu može se naučiti, a ovdje vam donosim nekoliko savjeta koje je dobro imati na umu kada dijelimo svoju priču, a koja nam pomažu da donesemo i prenesemo značenje i smisao.
- PRISUTNOST
Tisuću puta ispričana ista priča od istog pripovjedača, tisuću i prvi put mora i dalje biti svježa. Izvedba mora biti napeta i zanimljiva. Potrebno je pronaći inspiraciju u starom, već puno puta pripovjednom, a svaki put pripovijedati kao da je prvi put. U tome vam može pomoći prisutnost. Važno je imati na umu da uvijek trebamo razmišljati u sadašnjosti i biti prisutni tijekom pripovijedanja: fizički, intelektualno, emocionalno i maštovito.
2. KREATIVNO BALANSIRANJE
Dobar pripovjedač umije brzo odgovarati na konstantno mijenjanje okolnosti: kontekst pripovjedačkog događaja, publika, priča, okruženje, pripovjedačeve vlastite potrebe i mogućnosti. Dozvolite si biti kreativni i prilagodljivi. Osluškujte trenutak i kreativno balansirajte oko svih potreba danog trenutka.
2. RAZNOLIKOST IZRAŽAVANJA
Za razliku od pisanog jezika, govorni jezik posjeduje raznolikost izražajnih elemenata, a to nam donosi obilje načina kako prenijeti bilo koju ideju ili osjećaj. Imajući na umu elemente govornog jezika: glas, geste, postura tijela, izrazi lica, orijentacija u prostoru, oči i pogled, sami sebe možemo potaknuti da izađemo iz okvira, iz te male kutijice u koju smo sigurno pohranili svoj uvijek isti način izražavanja i otvorimo se istraživanju svih nositelja značenja. Samim time mijenjat će se vaše izražavanje i sve više umjeti ćete držati svoju publiku u napetosti i zanimljivosti priče.
Sve ovo samo je sjaj na površini velike dubine pripovjedačkog umijeća i mogla bih još puno toga pisati o ovoj temi, no u te dubine ulazim s polaznicima na radionicama o pripovijedanju i konkretnim vježbama.
Kroz blogove voljela bih odgovoriti vam i na konkretno pitanje. Ukoliko imate neko pitanje o bajkama, pričama, pripovijedanju ili primjeni storytellinga u radu, pišite mi.