„Uspješan čovjek će naučiti iz svojih grešaka i pokušati ponovno na drugačiji način“
Dale Carnegie
Bilo da želite organizirati događaj u kojem ćete ugostiti profesionalnog pripovjedača ili ste sami odlučili poigrati se i amaterski iskušati nešto novo kao što je pričanje bajke ili priče, ovdje vam donosim nekoliko korisnih savjeta kako bi ovaj događaj zahvaljujući dobroj organizaciji prošao što bolje i zapaženije.
Na početku svog pripovjedačkog puta radila sam početničke greške, ali svaki novi nastup davao mi je nove spoznaje i lekcije, te sam učila tijekom tog „putovanja“. Svakim novim nastupom raslo je moje samopouzdanje, a učenje na greškama donijelo mi je to da danas jasno znam što trebam, želim i što je potrebno kako bi pripovjedački događaj bio što uspješniji.
Prilikom organiziranja ovakvog događaja potrebno je imati na umu nekoliko važnih stvari. Dobra organizacija znači puno i svaki pripovjedač bit će vam zahvalan na tome.
Pripovjedački događaj ima svoju posebnost jer se radi o čistom govorenju- glas je glavni alat, a bajke i priče posebna su vrsta književnih djela i za njihovo interpretativno izvođenje potrebna je atmosfera.
Događaj se sastoji od mjesta izvođenja, pripovjedača, publike, bajki i priča te stvaranja prave atmosfere.
Mjesto izvođenja doprinosi prvenstveno ugođaju. Manji, intimniji prostori s dvadeset do trideset mjesta idealni su za pripovjedački događaj. Prostori poput muzeja, manjih kazališta, posebno prilagođenog kutka neke učionice ili vrtića gdje je osigurano mjesto za pripovjedača (scenski prostor), a publika može sjediti u krugu ili kao u kazalištu. U tom prostoru smještaj pripovjedača vrlo je bitan i krug njegovog prostora izvođenja mora pripadati samo njemu ( i publici ukoliko je pripovjedački događaj interaktivan i uključuje publiku kao dio pripovjedačke igre). Nema dodatnih ometanja, a jednom kad se vrata zatvore i pripovijedanje počne, više nitko ne bi trebao i smio ometati pripovjedača na bilo koji način i ulaziti dok program taje.
Pripovjedač, nakon što se dobro pripremio, spreman je za izvedbu programa. Stvorio je svoj odnos s pričom ili bajkom, povezao se s njom, osjeća ju svakim dijelom sebe, zna koju emociju želi prenijeti publici i zna kako će ih zainteresirati i uvući u svoj svijet živopisnih slika koje boji riječima. On sada treba osjetiti publiku i stvoriti svoj odnos s njom, voditi ih sigurno kroz priču svjestan da neće sve moći kontrolirati i da neće baš sve biti onako kakva je njegova zamisao u glavi jer pripovijedanje je živo, stvara se u suodnosu s publiku, preoblikuje se i kreira na licu mjesta.
Publika motivira pripovjedača. Publiku mogu činiti djeca, tinejdžeri, odrasli, umirovljenici, a možete biti i mješovita publika. Za svaku publiku postoji priča. I za svaku priču postoji publika. Vrstan pripovjedač umije osluškivati svoju publiku, prilagođavati joj se i ponuditi joj pravu priču, priču baš za nju. Zato dobar odabir bajki i priča također pridonosi uspješnosti događaja i zadovoljnoj publici.
Mjesto izvođenja, pripovjedač, publika i repertoar doprinose stvaranju atmosfere. A jednom kad se stvori poseban ugođaj, putovanje onkraj stvarnosti, hodanje prostranstvima mašte i osjećanje živopisnih slika što ih pripovjedač stvara riječima doprinose tome da svatko uzme za sebe baš što mu treba i ode s pripovjedačkog događaja drugačiji…mudriji…bolji…sretniji.